ZELJEZNICKA NESRECA U ZALUZANIMA 1959.GODINE

Kako je svijet mali! Cesto cujemo ovu izreku kad susretnemo nenadano neku osobu za koju bi sa sigurnoscu tvrdili da je nikako bas na tom mjestu kugle zemaljske necemo sresti. Eto, tako se i meni koji put dogodi da sretnem osobe za koje bih se najmanje nadala da imaju neke veze sa prostorima iz kojih smo potekli. Tako sam u Vancouveru upoznala obitelj iz Sarajeva koji su zapoceli svoj zivot ovdje u dalekoj Kanadi. U jednom od razgovora potaknuti temom o vlakovima, prugama, zeljeznicama itd... doticni gospodin poceo je pricu o jednom sada vec davnom dogadjaju za koji ste vjerujem mnogi od vas sigurno culi a mozda i vidjeli.

Radi se o tragicnom dogadjaju koji se zbio 26.08.1959.godine na Zeljeznickom mostu u Zaluzanima kad je doslo do teske zeljeznicke nesrece putnickog vlaka koji je vozio na relaciji Sarajevo - Zagreb. Na samom mostu, vlak je iskocio iz sina koje su bile na tom mjestu ili prosirene ili suzene a propisana tzv. lagana voznja na tom dijelu pruge iz razloga konstantnog kasnjenja vlaka povecana je na dozvoljenu brzu voznju a da nedostatci na mostu tj. pruzi nisu sanirani.Iako je pruga bila obnovljena a radjena je jos za vrijeme Austro - Ugarske ipak nestrucnoscu obnovitelja navela je u nesrecu i vlak i njegove putnike. Lokomotiva i tri vagona pri udaru vlaka u zeljeznu konstrukciju mosta sunovratili su se u rijeku pri cemu su na licu mjesta poginuli otac doticnog gospodina Ljupko Mandic i suvozac (manipulant) lokomotive sa jos petnćst putnika dok je sesnćsti umro u bolnici.

Svaka pruga ima najvecu dopustenu brzinu, na mjestu nesrece bile su slabe tocke pruge kod mosta jer je sam most podlokan od oborinskih voda i tu je dopustena brzina bila znatno smanjena, no pri ponovnom povecanju brzine doslo je do ove katastrofalne nesrece. U to vrijeme, daleke 1958. godine nije bilo napredne tehnike da bi se otkrile manje greske na pruzi , uz to nije obracena paznja na fatalnu gresku na dijelu pruge kod Zeljeznickog mosta koji je imao tzv. ovalnu konstrukciju.Poslije nesrece dozvoljena brzina vracena je na tzv. laganu voznju ali za izgubljene zivote bilo je kasno Pri udaru lokomotive u most doslo je do iskakanja prve osovine obrtnog postolja sto je najgora moguca situacija u ovakvim slucajevima i tada neminovno dolazi do ovakve teske zeljeznicke nesrece. Iako je prije nesrece zatrazena intervencija na popravci mosta gdje je prizma u padu kao sto je bilo na ovom mjestu ipak je brzina povecana a greska nije sanirana.

Gospodin koji mi je ispricao ovaj tuzni dogadjaj a koji se njega i njegove obitelji i te kako ticao rekao mi je i jednu zanimljivost o vlakovodji. Naime, njegov otac imao je nevjerojatnu memoriju, bio je poznat ne samo po dobroti i radisnosti vec i po tome sto je mogao zapamtiti na dvadeset vagona petocifrene brojeve svakog od njih a da bi ih samo jednom procitao. Danas unuk pokojnog vlakovodje nosi njegovo ime a njegov sin upisao je Zeljeznicku tehnicku skolu da bi poslije nastavio studij i svoju profesiju odredio u istom smjeru.

U vremeplovu Banja Luke ovaj nesvakidasnji dogadjaj zauzima svoje mjesto pa ga ja ovdje spominjem i biljezim kronike radi a i radi nas dragi citatelji pogotovo onih nesto starijih koji ce se vjerujem sjetiti ovog dogadjaja. Pruge spajaju ljude, no na neki cudan nacin, nesrecama poput ove ostavljaju neke obitelji ozaloscene i rascjepljene. No, svako vrijeme ima svoja dogadjanja, svoje sretne trenutke a isto tako i svoje tragedije. Jedna takva nesreca, kao sto je ova zeljeznicka dogodila se u Banja Luci nekoliko godina prije mog rodjenja no, ova prica o nesreci ispricana je i zabiljezena opet zbog jedne druge tragedije, ovaj puta ratne novijeg datuma na drugom kontinentu u dalekoj Kanadi. Zahvaljujem gospodinu Srecku Mandicu( bivsi teh. direktor Zeljeznica BiH ) na ovoj prici i na davanju podataka, imena i strucnih izraza koristenih u ovom clanku.